• 18. prosinca 2000
  • #1
NA NA J

jess s mačkom po imenu pas

Član TCS-a
Mače
Pridružio se
17. prosinca 2000
Poruke
1
Purraise
Mjesto
MS Obala
Ovo je tužna priča, ali mora se podijeliti. Skupina divljih mačaka živjela je oko kampusa koledža koji pohađam i za koji radim. Navodno se grupa smjestila u blizini 'dječijeg vrtića' i šuljala se na igralište navodno koristeći pijesak za kutiju od litre i sve ostale užasne stvari koje mace rade! Jedan od roditelja nakon što je vidio mačke tako blizu djece je poludio i zaprijetio da će ona (misli se na zle tužbe) ako problem ne riješi škola. Pa škola to nije mogla dopustiti, razumljivo, a održavanje je zaokružilo ono što je moglo od kolonije i odvelo ih u lokalno sklonište za životinje. Uostalom, ovo je bilo dobro što škola može učiniti s mačkama? Njihova sudbina odavde povlači pitanje. Pa jedna od djelatnica škole odlučila je da će posvojiti mačku za koju je vjerovala da je mama mačiću kojeg je spasila iz škole (prije pritužbe roditelja), ali nije mogla do ponedjeljka. U subotu je nazvala sklonište i pitala jesu li mačke tamo, rekli su da jesu pa je pitala može li donirati hranu i rekli su da. Pa rano pon. ujutro je stigla u sklonište i otkrila da nije ostala nijedna od školskih mačaka. Ista osoba s kojom je razgovarala 2 dana prije tada joj je rekla da su mačke divlje i da ih treba uspavati. ha?! Mislio sam da skloništa služe tome: divljim životinjama kojima je potreban dom. Za početak, školsko održavanje nikada nikome od ljudi u školi nije dalo priliku da udomi bilo koju mačku (a naučila sam za poprilično njih), a sklonište nikome nije dalo priliku. Ovdje ima mnogo ljudi koji imaju vremena, strpljenja, srca i novca za brigu o divljim mačkama i puno ljudi koji posjeduju farme i takvih koji žele dobre mišare. Razumijem da takav posao zahtijeva određeni stupanj otvrdnuća srca, ali znači li to bez srca? Treba mi malo povratka vjere u skloništa za životinje jer sam nakon ovoga izgubio ono malo što sam imao.